Otok Pag

Otok Pag se nalazi pod okriljem Velebita zahvaljujući kojem cijele godine ima dotok sviježeg i čistog kontinentalnog zraka. Izgled Paga je jedna od njegovih mnogih posebnosti naime  otok je vrlo dugačak, preko 60 km te vrlo uzak od 2 do 9,5 km. Dužina obale iznosi 270 km što je preko 4 puta više od dužine otoka što Pag ubraja u najrazvedenije otoke u Hrvatskoj.  Površina mu iznosi 286,6 km2. Najstarije ime Paga je ono sačuvano u djelu rimskog pisca Plinija u 1.st.  Cissa ( Kissa ), najvjerojatnije  ilirskog podrijetla. Kasnije su Hrvati to ime pretvorili u Caska ; a istoimeno naselje i danas postoji u Paškom zaljevu. Današnje ime Pag ( otok i grad ) zbog brojnih izvora vode neki su pokušali protumačit kao izvedenicu iz grčke riječi pege , no opće je prihvaćeno mišljenje da je ime Pag nastalo iz latinske riječi pagus što znači selo. Otok Pag poznat je i kao jedan od najsunčanijih otoka na Jadranu s preko 2 500 sunčanih sati godišnje. Svaka pa i malena uvala blago se spušta prema moru i ima pješčane plaže, neke fini, skoro pa kristalni pijesak.  Paški zaljev dijeli se na Novaljsko-casku i Paško-dinjišku udolinu, a zapadno se nalaze Kolansko-vlašićka i Povljanska udolina. Najviši otočki vrh je Sv. Vid visok 348 m, slijede ga  vrh  Kršina sa 263 m te vrh Komorovac  199 m.  Na otoku su uočljive velike razlike između istočnog i zapadnog dijela otoka. Dio otoka okrenut prema kopnu je nerazveden, najčešće strm , surova izgleda, visok te ukrašen s mnoštvom grebena; taj dio otoka prekidaju uvala Stare Novalje i dugi Paški zaljev koji su ustvari potopljeni dijelovi Paško-dinjiške sinklinalne udoline. Zapadni dio otoka je znatno niži, no to ne utječe u većoj mjeri na klimatske promjene;naime prosjećna godišnja temperatura u Pagu ( JI ) i Lunu (SZ ) iznosi 15°. Posebnost i zanimljivost otoka Paga je i da on ima relativno mnogo izvora pitke vode, a brojne su i vrulje u moru.  Voda  uglavnom na otok stiže ispod morskog dna s velebitskih padina. Na otoku se nalaze i tri slatkovodna močvarna jezera ; Veliko i Malo blato te Kolansko blato. Iako se klimatske prilike na otoku  ubrajaju u mediteranske, blizina Velebita čini svoje pa tako mnogo utječe na biljni pokrov otoka- istočni dio otoka je zbog jakih udara bure i jake posolice sasvim gol. No usprkos tome na otoku se zadržala autohtona šikara zimzelenog karaktera, hrast medunac, crnika, alepski bor …. Zanimljivo je da je usprkos značajnog udjela kamenjara u površini otoka poljoprivreda stoljećima imala veliki utjecaj na život otočana a sve zahvaljujući plodnoj zemlji pjeskulji. Stanovnici otoka također se bave i vinogradarstvom, maslinarstvom, voćarstvom, ribarstvom, stočarstvom...